ÑÂÅÒÈ ÕÐÀÌ

"A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj i klawam se u svetoj crkvi tvojoj ..." (Psalm 5,7)

Re~ crkva upotrebqava se i za hri{}ansku zajednicu i za zdawe gde se odvijaju bogoslu`ewa. To, samo po sebi, govori o tome da zajednica vernih ostvaruje sebe kao crkvu Bo`iju, kao duhovni hram, na mestu gde se slu`i liturgija.
Pravoslavna arhitektura stoga ima svoje liturgi~ko zna~ewe, simboliku koja upotpuwuje simboliku same liturgije. Istorija crkvene arhitekture je duga i ostavila nam je veliku raznolikost nacionalnih izraza i stilova zavisnih od vremena u kome su crkve nastajale, ali je svim pravoslavnim hramovima zajedni~ka i sredi{wa ideja da je hram Bo`iji "Nebo na zemqi", mesto na kome, kroz u~estvovawe u svetoj liturgiji crkve mi ulazimo u zajednicu (op{tewe) sa "budu}im vekom", sa carstvom Bo`ijim.
Hram se obi~no deli na tri dela: pripratu ili predvorje (narteks), sredi{wi deo hrama - brod (naos) i oltarski prostor - misti~ko sredi{te crkve.
Sva tri dela su ukra{ena freskama i ikonama koje poma`u da uspostavimo ~vrstu vezu sa svetiteqima - na{im zastupnicima u carstvu nebeskom, i da tako na svakoj liturgiji iskusimo puno}u crkve.
Materijalni hram - crkva, ne treba da postane svrha samoj sebi, ve} mora da nam pomogne da izgradimo duhovni hram - crkvu Bo`iju.


ÏΣÌÎÂÈ -- ÕÈËÀÍÄÀÐ

HOME II TERMINOLOGY // SLAVE